Putevi kao rijeke protiču
Ni jedan ne vodi do nje
Iza nas sada leži srušen most
Dalje moram sam bez nje
Al' ne ide pa ne ide
Od ponoći do ponoći
Srcu mom nema pomoći
Ni vina flaše dvije
Ni kafane sve
Ne mogu da je vrate
Odavno već nosim istu nevolju
I svaki put me sebi vuče, starom poroku
Da na dar Bog mi pokloni novo srce
Opet isto boljeće u proljeće, u proljeće
Od ponoći do ponoći
Srcu mom nema pomoći
Ni vina flaše dvije
Ni kafane sve
Ne mogu da je vrate
Od ponoći do ponoći
Nema nas a ja lutam kao pas
Ljudi mi govore ne drži govore
Bolje duši nađi spas
Ljudi mi govore ne drži govore
Bolje duši nađi spas