Helena Blagne — Uspomene — Tekst

Helena BlagneUspomene

Nemoj sada da se kaješ,
što smo pošli svak na svoju stranu.
Sreću našu odnijeli su vali
kao nježnu otkinutu granu.

Griješili smo kao djeca,
što gubimo tada nismo znali.
Ja bih htjela samo na trenutak,
dio onog gdje smo nekad stali.

Za tu tihu noć,
za naš stari dom.
Stare uspomene mnogo znače,
i nikada prestat neće.
U životu da me prate,
u tu tihu noć,
u taj topli kut,
što još uvijek čeka na te.
Uspomene samo mogu,
davnoj sreći da me vrate.

Znam da više neće doći,
vrijeme što nam može vratit snove.
Možda više i ne pamtiš ženu
koja noćas suzama te zove.

Za tu tihu noć,
za naš stari dom.
Stare uspomene mnogo znače,
i nikada prestat neće.
U životu da me prate,
u tu tihu noć,
u taj topli kut,
što još uvijek čeka na te.
Uspomene samo mogu,
davnoj sreći da me vrate.