dok se replikanti ujedinjuju
pod istim stijegom
ti putuješ u novu galaksiju
do samog kraja svijeta
već odavno te zove žamor
na njenim trgovima
i huk najjužnijeg mora
kartu ti je dao revoltirani ciganin
ispipavši je iz šešira punog novčića
a onda ti je namignuo dečko poznat po koraku
(starci ga se odrekli na vrhuncu slave)
domaći u tebi su se promeškoljili od zadovoljstva
pred očima zatitrale nove i supernove
svemir je luna park
misliš u sebi
mjehurić sam na samoj granici svodova
zemlja je sada dovoljno daleko
a ti si dovoljno blizu
napokon će se dogoditi veliki prasak