Indexi — Negdje u kraju i zatišju — Tekst

IndexiNegdje u kraju i zatišju

"Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome
Tada draga sigurno više neću morati čekati i po pola sata duže,
Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki.
Znam, tebi se nikada žurilo nije
A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih
Ali nije važno, ja evo kličem
jer rekoše mi
Iza svakog nestanka rođenje niče"

Znam u prošlosti jednoj
Noć je odnijela dan
Ali ipak ja ponekad
Želim vratiti dan

Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
kad kišni dani prođu
ja nestat ću uz zvona svud

Pjevajte svi
ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
nestanak taj
nek bude poziv moj za sve
za jedan život nov

Dan sa jutrom se rađa
Vjetar odnosi noć
Sunce nadanja budi
Život počinje nov

Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
kad kišni dani prođu
ja nestat ću uz zvona svud

Pjevajte svi
ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
nek bude poziv moj za sve
za jedan život nov

Pjevajte svi
ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
nek bude poziv moj za sve
za jedan život nov
Nek pude poziv moj....

"Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra
a aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome"