Kad osluškujem hod ptica u sebi,
zaparu praznine
napuštene sjene
očajno umijeće laganja
okus ljubavi što stari
one što preklinju dan i visinu neba
one što mrze noć i poruku puti
i one koje prepoznajem dlanom,
kad sve to skupim,
nađem i zagrlim,
kad se presavijem u pasu,
kad se pretvorim u školjku,
u dah,
kad osluškujem hod ptica u sebi,
zle brodove koji su zarobili našu luku,
pomičem kazaljke na koži tvoje ruke
i starim.