Ovaj je dan
kao otkinuti list,
samo tišina
i zrak i ti,
on je zarobljen
u velikoj krletki sunca,
koju si nosio kroz ulice,
ovaj je dan uhvaćen
u mrežu tvog lica
i ne može izaći iz tebe,
ne može se otkotrljati
poput lopte
natrag do mojih nogu,
on je ptica koja ne diše,
koja ne čuje,
njega naprosto nema.
Ovaj sam dan izgubila
kao što se izgube ključevi,
kao što se topi snijeg,
ili zaboravljaju prijatelji;
i ja se više ne sjećam
njegova okusa,
njegove obline,
ti si iz njega sve izbacio,
sasvim si ga očistio,
ispraznio, prozračio,
taj dan
zbog toga lagan,
poletio je poput balona
nekamo izvan mene,
da bi postao oblak ili kap kiše,
taj dan,
bez mirisa, trajanja i boje
potpuno se osamostalio
i ostavio je za sobom
samo tebe.