Ivan Bunić Vučićević — Tko godi je prvi bio — Tekst

Ivan Bunić VučićevićTko godi je prvi bio

Tko godi je prvi bio,
Ki iznađe slikovati
Ljudski život bojnoj rati
Vele zno je i umio.
U boju je množ prevara
I zapreka i zasjeda,
I svak pozna i svak gleda,
Kako ovi život vara.
Čas pokoja ni'e mira,
Sveđ je u boju odor hudi:
Kad se rađa, čovjek trudi,
Kada žive, kad umira.
Množ viteza i množ sluga
Boj neskladni često gubi,
A dug život naš pogubi
Oca, sina, kuma i druga.
Od vojske se vojska straši
I u svako preda doba,
A svijet i put i hudoba
Neprijatelji sveđ su naši.
U bijenju se sprva čuje
Bubanj, trublja, svijetli sve se,
Stijeg i perje prostire se,
Nu sve skori pak svršuje;
U životu perja prše
I stijegovi tašte časti,
Bubnji buče oholasti,
Nu sve to smrt u grob svrže.
Od razmirja krvavoga
Kada i koja svrha bit će,
A tko, kada doživit će,
Nitko ne zna izvan Boga.
Vojevanju i zavadi
Opće često naslijediti
Za umrle poraziti
Kuge udesne i zli gladi;
A naš život često druže
I š njim zajedno opće doći
Zlobi, grijesi i nemoći
I od tijela i od duše.
Tiem je istina da se bije
Tkogod žive na sem svijeti,
Jer vojevat i živjeti
Nije stvari priličnije.