Učitava se... |
Svake noći kad se vraćam od tvog stana
Uvijek za mnom kruto škrine brava.
Livadama lutam s mjesecom do dana:
Zlatnim rupcem briše sunce suze trava.
Ujutro te čekam uvrh malih stuba,
Naslonjene na oblak ispred neba:
I zaboravljam sva mučenja gruba
I smrt što na me svake noći vreba.