Gle, pročistio sam te poput srebra,
iskušao te u talioniku nevolje.
Sebe radi činih tako, sebe radi!
Ta zar da se ime moje obeščasti?
Slave svoje drugome da dam!
(Izaija; 48,10-11)
Što iz peći iziđe
a ne sagori
(što preostane
a da se ne rastali)
kao bijelo vapno iz klačine
:
vrijedno je izustiti hvalu Gospodinu
(biti čvrsta građa Domu Njegovu)
i pjesmom Mu Ime spominjati,
usnama ga doticati.
15. VII. 2000.