dugo se te noći napinjala osvajačka pomama, val za valom,
množeći što osvajači inače množe:
robstvo ruine bršljan prdež u kalendaru,
dugo su krici osvojenih meteorski mutirali u snenoj vodi
taložeći bol u velike brojeve, sad bez ikakve obveze
u kratkim računima dnevnih zareza,
noć se nastavljala na noć
došao je prvi do svetog nemjesta, bolji trkač od sviju,
pobjednički hitac izbačen naprijed, za uzor i strah,
sin nekog kralja miljenik neke kraljice
moglo se očekivati: sućutan blag,
ionako je bio prvi u pobjedničkom trku
premda zapisan pod nepriličnim imenom:
junak mali
što ga je odvelo toj ženi, možda proročici
možda ubogarki u ulomku svetog nemjesta
nije jasno, oružje ili oko za lijepa bedra
zmajoliki odsjaj hetitskih rećina
zvučno ime: kasandra, zavodnica zvijezda,
rijek o tom ni riječi;
ali je jasno: nije zastao nekmoli hajao
sve je sad bilo njegovo što je prije bilo njezino:
pod nogama na nogama među nogama,
dobro se čuje muklo puknuće trojedna trokuta južno od srca
još i sada
izgleda, (premda nema dokaza),
sveto je nemjesto s boljim pregledom tuge od oka ubijenih,
gdje se snene vode promeću u optužnice modrog
tamo otvara labirintske sjekutiće: nema opoziva, isprike;
pa i prvi bacač prvi trkač (i takodalje prvi)
nestade u situ nevidu, nitko u ničemu,
ne zna se je li more, uopće, i znalo za njega
dok se umoren mrvio u modru,
bio je, rečeno je, mali, i još manji,
možda je, pače, i dobio proročki sirotinjski oprost
ali tektonski stisak srama bez adrese nije ljudskog podrijetla
17 prigodnih zapisa o kasandri (2012.)