suvišan,
sav svijen u slani osmijak prebire po koži, radije po mokroj,
po naborima vode dolje u škarima zagonetnih žlijezda
gdje bubri prvo znanje o živima,
bez oružja lakši od izdaha,
nema boljeg tumača trome modrine
nema boljeg svjedoka sretnih ljubavi;
penje se tijelima lako, beskrilac:
sretno trepere dlake među bedrama
u njegovu dahu svaka ima ime, zlatne predke,
prisno se vlaži koža oko pupka, usta, na posustalim laktima,
eno kupačica kako žutim kricima dijele pjenu iz njegovih pluća
eno kasnog popodneva kako se meko duži u njegovim putanjama;
ne odlazi ne vraća se
nije sluga ni u čijoj želji
nije blizak ni bozima ni virusnoj pričuvi limfe,
od more preuzimlje oznake podrijetla
tek da ga trave jasno označe dok tonu u omamu
taknute taktom što ga raskošno razbacuje uoko
s ovlastima prvog rizničara raja,
jednako je nehajan sućutan sa svima
kojima je suton s kasandrina praga omeđio domašaj oka
ozonski grč krivulju izdaha,
suvišan
otad ga nema;
puklo je kada se usput reklo: o, laokont,
kako ga je lako ubilo, njega njegove;
krivnja se svalila na zmijolike valove
na društvo u ozonskom plesu
pričom za idiote,
što je smorac svjedočio nije se doznalo:
i bogovi i grad oprali su ruke i oružje;
ma nije ništa promijenio u slanu svijutku, u taktu težini,
samo se odnio
suvišan
nema ga
17 prigodnih zapisa o kasandri (2012.)