Ivan Rogić Nehajev — o jednoj ljubavnoj kazni iz onda — Tekst

Ivan Rogić Nehajevo jednoj ljubavnoj kazni iz onda

voljela ga je dugo prije nego što ga je vidjela
(sjeti se: ona odvažna jela rodom iz pjeva),
a nije ga ni vidjela odveć jasno kada je prispio:
svečana površ sutonska dvovrst međile su obrise tog susreta
i priječile oku što treba biti;
ali zlatne kajde, tko bi rekao, još snene;
vladarice pupkom stalne među bedrama
vične crtanju raja zamasima pete
zastojima daha pod armiranim rebrima na ovalnim čarkama usta,
nisu dopustile ništa manje od zabune
bio je sve što treba bogolikoj ljubavi: lijepi nitko
zavičajan u tangu prvih blizanaca (paris, ne parižanin);
dalje je, recimo, pomogla sretna sekunda;
i sama potomkom odvažnih ljubavi
lako je odredila prvodošlom položaj
drskost umnost i drugo, dodajući suvišno suvišnom,
tako dobro speglanu sliku nije dobio nitko ovdje među moćnima,
nisu bili voljeni

u tjesnacu u paru nije bilo sablažnjivo što stare sveze
nesreće i straha tako krto pucaju, tu u tijelu,
i plavo se prelijeva u plavo nejakim taknućem: koža o kožu,
i što se potne dlake spliću u tropletnu užad srha
čvršću od zadanih zavjeta;
sablažnjiva je bila ona protežnost uskrslih pluća,
pribivanje povrh,
pa ih ni jedno mjesto u obzoru nije moglo podnijeti, bogoliki par,
nije bilo za to;
i morali su, ona on blizanci zavičajni u prvom tangu, morali su
po prvi put spojiti u jedno, ne pitajući nikoga,
tropletnu zalihu nemjesta: brod bijeg istok,
od tada tri prijeka pomagala u švercu bogolikih ljubavi, morali
su povrh;
zašto se poslije toliko uložilo u njihovu kaznu:
novca oružja beskonačno mrtvih kraljeva i žena nisko opasanih,
nije razvidno, pa bili su blizanci dugo prije
nego što ga je vidjela znala za njega, takoreći oduvijek,
tu se ništa nije moglo

17 prigodnih zapisa o kasandri (2012.)




© 2006-2026 cuspajz.com