priča odpočimlje nekako sudbeno:
mlada je a s dugim sjećanjem na, prvi svjedok;
prisno se talože u njoj zarezi magme ujedi utihe
usklične igle zvjezdanih usta,
svemu jamči taložni krik, svijutak u spiralnim spisima,
svakomu priznaje pravo na novu pripovijed
toliko je još onih koji nisu uskrsli ni u jednoj;
kornjače sekvoje kaktusi mamuti dinosauri planktoni
pustinjska landrala iz biblije i drugih listina
koje smrt, ne zna se zašto,
obično časti s tisuću i više godina popusta
sućutno joj sliče,
kadikad se i kalendar jedva nosi s tim
potom se priča mreška na čudnim mjestima,
lako je moguće da se izlizala od porabe
da je s boka ubačeno što na nju ne spada,
ili je sudbeni zanos u međuvrijeme posustao;
pomutnju još izazivlje i neki zakupnik neba
tvrdi se: mlad lijep bogolik, malo je reći: bogat,
vjerovnik množini jamac u visini,
sve da je njegovo do kuda mu puca zenitni doskok oka
pa ište i sve njezino: pod nogama na nogama
među nogama (junak mali ponovio se poslije),
ne haje što je ona ucijepila svetost u slobodu
od prve, dišući po kajdama ozonskih krikova,
i nema tijelo za trgovinu
dalje se priča pretače u kazneno izvješće;
početak je u objedi, nije razvidno kakvoj
ali se vidi: od tada je nitko ne čuje ne vidi
premda je ovdje i govori jasno: tko je tko što je što;
priči, također, pristaje što je u sažetku objede
zatučena usput, kao robni dodatak prtljazi ubijenog
u nekoj obiteljskoj razmjeni nježnosti nožima;
nitko nije zatužio za njom ništa se nije znalo o njoj
a nije ni imao tko znati još manje žaliti;
od tada se, izgleda, dugo sjećanje priznaje
tek uvjetno, samo kornjačama i sekvojama,
pustinjskim landralima iz biblije i drugih listina
smrt u međuvrijeme opreznije dijeli popuste
17 prigodnih zapisa o kasandri (2012.)