pa možda treba biti sućutan
s rijetkim preživjelima u ilijskoj obrani, uopće u obranama,
sućutan napose s onima koji nisu odali počast ni znanu ni neznanu,
samo sjećanju na konje;
lako je moguće da su bili idioti, da,
iscrpljeni nasilnom dosadom
mrtvi su odavno bili boljom većinom;
ipak, jasno se vidi: sa zapada nije bilo pomoći,
more je mrvilo sve svoje
i ponavljalo pobjednički pjev iz atlantskog pradoba,
na istoku sumerski se dvorijek čuo sve tiše
sa zlatnozubom pustinjom u grlu,
lako je moguće da su bili idioti, da,
mrtvi su odavno bili boljom većinom
konje su uočili prvi put kada se reklo: sanjajmo,
dobro se čulo kako je pukla stepa, onda ništa,
poslije su viđene trave ravne plohe,
toliko beskonačnosti
da su i trome magme uzele landrati,
nisu bile važne domovine usputnih naroda
komadi tla pogodni za raj,
samo sijev praznog na svjetlosnu svitku pod kopitom
od istoka na zapad,
pogrešno je reći: došli su odande nestali su onamo
više se praznog samo prevršilo, toptom upisalo,
i bili su tu: a tamo:
gore gospodari nemjesta dolje sluge tijela,
konji konjanici
u zapisima čuvara pećinskih karata raja
rado se priznaje: nema prikladnijeg okvira
za slike slobodnih;
ne traži se zlatna posmrtnost
kao u bankara i junaka
ne dodaje se bezgriješna nasilnost
kao u nebesnika i vođa,
tijelo sustaje s tijelom
nemjesto se rastavlja od nemjesta,
kopito stepa sijev;
lako je moguće da su bili idioti
(mi rijetki preživjeli),
da,
treba biti sućutan
17 prigodnih zapisa o kasandri (2012.)