nije lako biti išta veliko ovdje, u sredozemlju,
primjerice, kontinent, ni jedan nekmoli tri,
trokut je trokut tjesnac je tjesnac točka je točka
svatko svakomu krivo stoji
svatko se sa svakim krivo sudara
(kadikad, recimo, i bez zlih nauma);
što se odazivlje na: malo, događa se
drugačije, tjesnac se ne tišti manjkom:
sve malo stane u njega; i strpljivo se dijeli
dok od malog ne postane manje, pa magma ovost,
tjesnac se pjeni pjena je tijesna
reklo se na zapadu, još se govori
(oni zaskoci limfe glasnici glasnice)
ovo more seže onkraj, dolijeva se u snenu prvinu,
gdje se živi i pravedni u modru točno razabiru
toliko je dokaza u zlatnim pogreškama
lijepim ženama krilatih listova mliječnih grudi,
sjeti se predaje s ničijih brodova oceanske plovidbe
prijateljskih planeta, pa kristalnih finala tuge,
ako ga i zaskoči ukopano će kopno popustiti,
zamoljeno je to more prostirati snenost svijeta
čuvati bespuća dobrote
reklo se na jugu, još se govori
(oni stršljeni srha suhoća tropski karijes)
na ovom su moru vrata prijelaza
dok su otvorena voljom modrine pličinom pučine
ne može nam drugo poprijeka pustinja
(najbolje iz zalihe opasnih izuma) samo prijeteće sjati;
tu, na njegovim ustima priče sretnih prebjega
spliću se u uskršnje rime, eonske udahe,
zamoljeno je to more krotiti zlatnozubu okrutu
biti otočna ovost povrh podno
u protokolu punih požara
reklo se na istoku, još se govori
(svrbež na jeziku, zavale, žeđa)
ovo je more točni ovitak prvih širina
naših kopita, i ovdje je protežnost tjeskobna
i nagoni na zloćudne ispade carske pokolje,
i ovdje se podjarmljeni beskuonom sklanjaju u oružje
kada zagrmi prazno; ipak, gdje se bog žrtvuje
nije lako krivotvoriti dobrotu;
zamoljeno je to more biti ovalnom opnom nule
slati potjernice za kradljivcima konja
biti prva tinta piscima knjiga o ljekovitu bilju
nije lako biti zaglavnom postajom
ni na jednoj putanji s dugometnim koncom
odveć se rado dodaje groblju, nekmoli na tri,
gdje tri strane svijeta traže svoju zagubljenu os;
a more je more tlo je tlo
ima ga koliko ga ima, nitko ne odustaje od,
i svatko svakomu krivo stoji
svatko se sa svakim krivo sudara
(kadikad, recimo, i bez zlih nauma);
obzornu vedrinu rišu tek visinska dvodna odbjegle utihe,
ima li uskrslih teško se razabire
17 prigodnih zapisa o kasandri (2012.)