Vukovar je pao i to me muči jer nisam
sigurna što to točno znači, a glupo mi
je sada pitati. Mama me šalje na
spavanje, a oni još dugo ostaju budni. U
rano jutro budi nas zvonjava telefona. –
Živ sam, zdrav sam, uskoro se vidimo. –
Bilo je sve što je rekao. Ni gdje je, ni
kada, ni odakle zove, samo to. Skačemo
po krevetu, grlimo se i ljubimo. Taj dan
brat i ja nismo otišli u školu. Spremili
smo se i s mamom spustili do grada. Za
novce koji su nam preostali kupili smo
mesa
i
nekoliko
vrsta
kolača
slastičarni. Mama i tetka su cijelou
popodne spremale kuću, a predvečer
smo počeli čekati. Ja sam im gatala iz
nekoliko šalica kave i trčala na prozor
kad god bih čula da se približava auto.
Prošla je ponoć, ali nas još nitko nije
tjerao na spavanje