Prati me korakom sjene. Ja se je otresti htjedoh,
Srdžbom sam planuo, moljah: Preľ'jepa ostavi mene,
Tako ti nježnosti tvoje, svećenik Gospodnji ja sam,
Ostavi, ostavi mene.
Ona me poslušat ne će. Svakoj na blistavoj zv'jezdi,
Svakom u prostoru, kuda izmičem, šuštaj me prati
Svione odore lake, miris se do mene šulja
Kosâ, ko klasovi zlati.
Kada u oblaku dima stojim pred Gospodom svojim
Strepeć od groze, a ruka pokajna u prsa lupa,
Tamo u Božjem dvoru začujem šuštanje svile,
Vidim gdje do mene stupa.
Bježim na grobišta stara. Raskapam lješine trule,
Dišem dah lubanja. Oko tamno u grobove pili,
Ona mi nabrekle usne pruža ko jagode dvije,
Sjajna u zlatu i svili.
Gospode, kako je teško! S'njegom s vrhunaca gorskih
Idem da rashladim srce, utišam ognjene plame —
Prati me korakom sjene. Braćo ne prezrite mene,
Molite, molite za me.