Skoro, skoro doći će doba sretno,
Kad ćeš, Višnji, odjet me ruhom b'jelim,
Posvećenom haljinom svećeništva —
Gospode molim:
Daj ub'jeli zato me poput sn'jega
Himalaje, očisti dušu moju
Poput albe, kojom ću zaogrnut
Klečat pred Tobom.
Daj je stvori gorućom krugljom, što će
Tebi, Višnji, na slavu plamtjet, što će
Širom zemlje plamene bacat zrake,
Svjetlo u umu,
Ljubav žarit u srcu. Daj da budem
Braći svojoj okrjepnim svetim pićem
Pritegnute težom zemaljskom duše
K zv'jezdama dižuć.
Daj da budem nedjeljnim glasom zvona
K službi Tvojoj zovući srca ljudska,
Glasom zvona, štono će ruke braće
K molitvi sklapat.
Daj da budem utješnom svetom pjesni,
Koja blaži jadniku srce bolno,
Koja pjeva nevoljnom prognaniku
A o domaji.
Daj da budem na moru ovog sv'jeta
Svjetionik, koji će bratu svojem,
Što se bori sa valov'ma, kazat metu,
Kud mu je poći.
Daj da budem Mojsijem, što će vodit
Iz Misira tužnoga zemlje ove
Braću, štono bľ'jede i venu tražeć
Kanaan sveti.
Skoro, skoro doći će doba sretno,
Kad ćeš, Višnji, odjet me ruhom čistim,
Posvećenom haljinom svećeništva
Višnji, usliši!