Dođu katkad časi neki:
Piače, plače duša moja,
Trese grud se ko na vjetru,
Drhće srce bez pokoja.
A ja uzmem liru zlatu,
Stavim je na krilo svoje;
Plače srce, plače duša,
Tužno blista oko moje...
Pada suza a na žice,
I zajeca lira moja,
Razliježu se bolni zvuci —
Eto to je pjesma moja!