Jadranka Žderić — Čajanka u travi — Tekst

Jadranka ŽderićČajanka u travi

Pozvala stara ježica bube na čaj. Najprije je došla malena bubamara. Svima je
pokazivala svoju novu točkicu.
Zatim je dolepršao nestašni leptirić. On je i prvi otišao jer nikako nije mogao sjediti
na miru. Stalno mu se lepršalo i plesalo.
Dozujala i dosadna muha. Odmah je sletjela na slatke kolačiće i nije se odatle micala.
Prava pometnja nastala je kada se na vratašcima pojavila crna paučica. Njoj su
stoličicu postavili malo podalje od ostalih buba – za svaki slučaj.
Paučica je bila vrlo ljubazna; sve je pozivala da joj dođu u goste, u njezinu kućicu.
Svratila su i četiri užurbana mravca noseći mrvice. Oko svih su trčkarali i zapitkivali.
Odjednom se sjetiše da moraju prije zalaska sunca odnijeti mrvice u mravinjak, pa
brzo otrčaše.
Iznenada bube poletjele i otpuzale jer se nad njih nadvila sjena ptičjih krila. Bijaše to
kraj čudnovate čajanke.