Gore zvijezde poput glagoljskih grafita
Na freskama ročkim do svetačkih ruku
Što listaju knjige da iz njih izvuku
Zlatni prah u kojem jezik tla se čita.
Gore zvijezde nijeme za sve ljudske stvari
Što baštinu bruse i znamenjem slove
Da nam samo treba produžiti snove
U kojima svjetlost glagolja i žari.
Na karti smo svijeta možda sasvim mali
Al' u srcu plamen žeže nas i kuje
U slova od vjere, u vatru što pali.
Gromki govor puka iz kojeg se čuje
Gdje nutarnjim glasom Žakan Juri zre:
Vita, vita! Štampa naša gori gre!