Neku čudnu euforiju doživljavam.
Na nebu vidim tek crne obrise krila,
zime su suviše duge,
a ljeta suviše vruća, šarani se zapliću
u visoke trave na oblivenim livadama,
prijatelj ujutro ode na pretrage,
navečer pod zemlju,
a ja sam u euforiji.
Moj svijet se gasi usred eksplozije u metrou,
usred surovosti. Svi očekujemo
da barbari dođu ovamo, no oni
već zaposjedaju koncertne dvorane,
galerije i zvijezde.
Nema više nikoga s kim bih o tome popričao.
Osjećam neku čudnu euforiju
dok sjedim, gledam, zviždim, odlazim.
Prevela: Mirna Stehlíková Đurasek