I suviše opasna igra u ovo doba
I suviše opojno piće za ove grudi
Pjesma, koliko život neizbježna
Zarobila me, i stalno mi sudi
Zarobila me, pa sužanj njezin evo
Po snovima se kao avet skitam
Te i sad kad i živi s pravom šute
Ja čak i mrtve štošta drsko pitam
No mrtvi tek zure kroza me u zvijezde
Strahujući od njih zbog moje sudbine;
Kršeći uzus iritiram vrijeme
Dok mi u kičmu svoj zub ne zarine