Samo ne petkom kada je mjesec pun strave
koja šuška u šaškama,
ne ostavljaj me sama petkom
kada se bude bunila i zlosutno udara ura o uru,
kad me dozivaju drugovi da ponovno umirem s njima
u ratovima koje nikada nismo dobivali,
ne petkom kada u usamljenima samoća raste i umnožava se,
ne ostavljaj me sama petkom
na rubu sam i padnem li Bog, Otac, Sin
tko me može vratiti meni u moj krik u moj dan u moj oj.
Ne ostavljaj me petkom
kada mjesec zaokruži prozor moga ludila
i kada ga ne mogu ništa, ni pobjeći,
ne, kada je mjesec i petak na rubu ne ostavljaj me
budi tu, dahni me i gledaj - dolazi.