Mogao sam napisati i o treptaju i o vjernosti
o prvoj pravoj pobožnosti, o lavandi
i o mirisu rascvjetalih petospora.
Mogao sam nešto i o nama
o tome da si bilja ljepša od svih ruža
kraj kojim smo prošli krivudavim putem koji nas je vodio.
Bio je to dan preobilja i sada znam,
morao sam u bocu koju sam bacio
ugurati i malo više od one slatke mrvice snatrenja,
od one ljubavi dovoljne za jedan sretan dan, za jedan uzdah
i jedan veseli trenutak.
Dodro je bilo to s tom bocom u moru.
Bilo je isuviše sunca u onome malom mjestu
na malom otoku, u onoj maloj uvali one nedjelje.
Kao da nas je netko pohodio, kažeš,
kao da smo bili važni nekome za nešto.
Baš čudno. Ta nedjelja.