Sanjaš li, pitaš me dok mi se tvoje ruke zavlače
(dolaze duži dani, snovi bi trebali postati ljepši),
a mene, pitaš, sanjaš li me?
Ja, na primjer, uvijek sanjam put. Jedan beskrajan
kojim koračam, a ne znam kamo vodi,
samo taj jedan jedini neprepozorljivi i neodoljivi.
Potom zašutiš, spavamo. Onaj tvoj put
dođe do mene pa me obuzme, i sada se moje ruke uvlače,
sada se moje tijelo namire i proteže
osjećam nešto ti šutim i ti meni nešto,
vodimo ljubav, ne znamo u čijem smo snu.
Mjesec nam nije na prozoru, ruža nam nije u mirisu,
ništa nam nije nigdje, niotkud.
Ujutro, vlažni kao Madagaskar u oku kameleona,
odjevamo ljeto u šarene majice i u sebi računamo vrijeme.
Sinoć je bilo zvjezdano, gotovo da sam sto posto u to siguran.