Pogledaj! Lubenica! Obla je kao tvoj trbuh, zar ne?
Nemamo nož, nokte, zube, ništa.
Imamo jezik.
Reći ćemo lubenici neka se malo ohladi i da je volimo.
Reći ćemo joj da nismo iz njezina kraja i da ne znamo
kako je rođena, gdje je rasla, ima li sestrice, je li joj sunce
bilo crveno.
Lubenica, pogledaj! Što ćemo s njom kada je tako lijepa i obla?
Ne možemo je ni uzeti ni vratiti. Nigdje nam ne stane.
Nemamo nož.
Nisam htio komplicirati, zaista: samo sam ti donio lubenicu.
Mislio sam da ide uz more.