Natopljeno poput vodoplova i našega zaljubljenog rublja
približavalo nam se s juga nepoznato nebo,
a baš smo bili da ćemo se predati.
Šuma je drhtala, ti si se smijala
i smijala si se slatka kao sunce u jabuci,
i govorila kroz smijeh, hej frajeru, govorila,
vidiš, kiša će, ne možemo samo tako,
Perun je moj stariji brat i štiti me. Uhvati me prije kiše,
govorila si i bježala, i smijala se, a kao da nisi bježala,
i kao da se nisi meni smijala nego šumi, i kao da se šuma smijala nama.
Iza naših stopa daždevnjaci su ostavljali trag,
jedna je vjeverica svojim velikim okom provirivala iz duplje u hrastu,
jedan je kos šmugnuo u grmlje,
jedna je munja rasparala svod.
Trčali smo jedno za drugim, i šuma je trčala za nama,
smijali se i mi i šuma i trčali i bježali od nepoznatog neba
koje se približavalo kao vodoplov.
Stigni me i požderi, cvrkutala si, ja sam košuta ti si plavi vuk,
hajde frajeru, možeš li prije neba?