Ljubav je vjerovanje u otok. Mi, otok,
pomno pratimo vjetrove i štujemo njihovu ćud,
takva je naša ljubav.
Povodimo se za valovima kada se zabulje u nas
kao u dva čudovišta, uvuku nas u svoja odlaženja i vraćanja
i više se ne zna tko je tko ni tko je što,
takav je to nitkov taj otok i ta ljubav.
Šutimo bez ikakvog razloga, čekamo da nam narastu korijeni.
Onda nas sunce svuče, onda nas pohota obnaži,
onda se predamo zovu i sve nas ostavi.
Jedino nam u neko doba veselo zatrube brodovi.
Kada nam veselo zatrube brodovi (jedni na dolasku, drugi na odlasku),
kada nam brodovi dođu i vrate nas vremenu, govoriš: Hej, govoriš,
opet nam trube brodovi, valja poć nešto izist.