Učitava se... |
Priroda sve je , sve što je znala,
najljepše niti u tebi tkala.
Suncevu predju u krošnje bora,
boje dragulja u pjenu mora.
A covjeku tvome što s tobom zivi
u trenutku svakom, da ti se divi
tu raskošje dala.
Dalmacijo, ko blistav cvijet,
caroban, lijep, ti si sav moj svijet.
Kad se nad tobom rastvara nebo,
oluja bjesni, a more hara.
Priroda nove utkiva niti
cudesnih boja, smjelijih šara.
I teško ce znati tko tu ne zivi
da covjek moze i kada pati
da tebi se divi.
Dalmacijo, ko blistav cvijet,
caroban, lijep, ti si sav moj svijet.