Učitava se... |
U gradu smiješnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli
Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...
Ooooo, govorim u snu...