Učitava se... |
Pred moja je vrata došla polako
tiho i najtiše
Rekla je druge je voljela tako
al' mene najviše
Ona je neka lagana priča
lažljivih usana
A ja sam od onih koji se ljube
ako se zaljube
Davno bilo je, za nas oboje
kao jedno tijelo ispred ogledala
Sve bih mijenjao kada me netko podsjeća
da zadnji put me je poljubila
Sve će to proći, bar tako kažu
lažu iz navike
Ne pomažu jutra ni staklena zvona
vjetrovi Afrike