U crno-bijelim filmovima
parovi dokono razgovaraju
o slobodnom poslijepodnevu.
Plesnim korakom
s rukama zavučenim u džepove mantila
unose besprijekorne frizure
na šank pristojnih hotela.
Nazdravljaju klavijaturi zuba
koja već prebire nešto njihovo...
Dubinom kadra
klize crne karoserije,
vespa se proveze
preko čvrsto ispeglanih sjena prolaznika,
trg se okrene
u božićnoj kuglici.
I sniježi.
Zasipa kazaljke i listove kalendara.
Iz tvoje brade trijebimo pahuljice
što u naše obojano doba
navaljuju s televizijskog ekrana.
Bijelo.