Za bijele medvjede
koji reklamiraju sladoled
ne propuštaš reći:
Oni su strašno krvoločni.
Iz turističkog vodiča Visokih Tatri
iščitavaš pješačke ture
koje počinju rečenicom:
Kad sretnete medvjeda...
Potom dramatiziraš bajku
o medvjedima i gitari.
Ja dotle vodim bezglasan dijalog
s majkom i suprugom medvjedicom
o banalnim ženskim stvarima.
Provjeravam recept za medvjeđe šape
iz restorana u Fužinama,
odmotavam zahrđale modlice
za božićne šape s orasima.
Onda se vraćam pod tvoju ruku.
Ona nas hrani vrućim kestenima
u mrkim medvjeđim krznima.
Pred tom je kompozicijom
medvjed u izlogu slastičarnice
pao na leđa kao plišana igračka
i pružio prema nama
nemoćno
ruke i noge
od marcipana.