Pratiš Cezara u Galski rat.
Tumačiš strategiju dvostrukog obruča,
raspoređuješ štitonoše u nekoliko planova
i hvališ stil, glatku rečenicu.
Posuđujem štit.
Sklanjam se iza njega
i razmišljam o količini rublja
koju sutra namjeravamo oprati.
U glavi vrtim na 30 ˚
bijelo, žuto i ljubičasto,
jastučnice, plahte i košulje za spavanje...
higijenske navike rimskog imperatora
i lovorov vijenac
koji se sigurno uopće ne smije prati.
Ili Cezar ili ništa, kažeš.
I pitaš
smiješ li barem malo
hrkati.