Jara Korman,
s posuđenom majčinom djevojačkom pletenicom,
ispisuje taktilni ženski putopis
noktima ugreben u granice ljubavnoga zemljovida.
Prag i Istanbul,
suprug s dječjim licem
i ljubavnik s jaguarovskim uzorkom
tuđih dodira.
U njegovo je tijelo čvrsto upletena majčina pletenica.
Mučen želučanim tegobama
Niccolò Machiavelli
krijepi se kruhom i vinom
u Zlatnom lavu, u Imoli.
Mona Aurelia
mehanički usklađuje pokrete glave i ruku
nad zlatovezom u krilu
u dobro uvježbanim ženskim ulogama
kojima su je poučile dumne.
Nervozno grickajući nokat palca
potencijalni se ljubavnik sapliće
u mandragolu Danteova Pakla.
U tvojoj čokoladno smeđoj knjizi za djevojčice
i mojoj plavoj knjizi za dječake
premještaju se kućice aktancijalnih modela
kao škriputave oguljene sjedalice
ringišpila.
U prvoj se podjeli glasno dodirujemo
tankim obrazima jednonogih čaša
što se propinju nad likovnom rekompozicijom
podgrijane mrtve prirode.
U drugoj smo podjeli
samo sebi predvidljivo poznato isti.
A onda literatura intervenira u konvencionalne svršetke.
U zamijenjenim krevetima zamjenjujemo knjige.
Odvodim Zeruyu Shalev u mušku sobu,
ostaješ sa Somersetom Maughamom
među bidermajerskim jastucima.
Između mene i tebe, između tebe i mene,
između tvoje i moje sobe,
između moje i tvoje knjige,
ne dopire ništa.
Diže se tek vodostaj
tišine.