Tkanina slijedi liniju dodira.
Jednosmjerno,
ne prepoznajući ugibališta
(tvojih) usana,
spušta se do koljena.
U porubu ne razaznaje rub
vlastitog tijela.
Prstima je vodiš
obećanoj zemlji izlazaka.
Ona jedri dobrim nadama
među rtovima lakata.
Sidro bačeno u tjesnac rukava
plitko dotiče horizont dlana.
Ramena (bijele nevjeste)
u ovratniku grade svjetionik,
vrat što se sunovraćuje
u buru poljubaca.
Školjke su uglazbile notni zapis
(još jednog susreta)
i zaronile pod valove
kose.
Spavačica
ušuškana spavaćicom
nestaje
u drvoredu svjetiljaka,
koji teče pod mojim
prozorima.