Susrele se pjesme
moja i tvoja
u neko nemilo doba
Ne prepoznavši se
krenule su
pomalo usamljene
svaka svojim putem
Tvoja pjesma je vozila bicikl
i hvatala dah vjetra
divila se kapima kiše obješenim o žice dalekovoda
Čekala buđenje i umorna zaspala u nekom gradu
ispred neke kuće
oronule i tužne
Moja pjesma se uvukla
u tišinu
Zaključala svjetlost van dosega riječi
zabravila mogućnost leta
i tumarala hodnicima napuštenih zgarišta
Osamljena u oronuloj kući
u nekom gradu
šutjela je ne tražeći ništa veliko
tek nježni dodir riječi
lahor misli