Brodovima ću dati u najam svoja rebra,
možda se može naći ono što drugi traže,
vjetar je uvijek isti, mijenja se tek algebra,
kad mi je nešto drago uvijek postoji draže,
rebrenice rebara probada sjena koso,
oči su možda vrapci ako su sjene proso.
Prolaze mlade žene i odmah iza ugla
ostare, nemoj nigdje skretati i zbog toga,
sunce se preko neba kotrlja kao kugla,
a zna se da je sunce kocka u ruci boga,
da nitko ne zna ništa i da je krhko znanje,
voli li možda više onaj tko voli manje?
Anđeli među nama kupuju svoje lutke,
najdraže im je s njima sudarat se u hodu,
postoje riječi što se govore samo šutke,
postoje lađe koje preziru svaku vodu,
postoje usne koje na zemlju nebo snesu,
postoje oni koji i kad ih nema jesu.