Na glavu busen trave staviti, kao šešir,
i krabulju na lice, potrebnu malu masku
za razgovore i za ljubavi koje nisu
za ljubav ili slične slabosti; ako preširoka
je, treba brzo nadebljati se (svi su
tako već napravili), naučit treba skasku
o pepelu i zatim izići poput princa
na ulicu i pjevat stihove koje znaju
uglavnom svi, na licu treba zadržat lice
na kojemu je maski neudobno i, zmaju
nalik, iz njega puštat dimove kao klice
zarazne, biti kavez za nježnog kanarinca
nebeskog; kada dođe trenutak da se dolje
obore krinke, treba postupit vrlo vrlo
oprezno jer se može dogodit strašno nešto
i neugodno, zato možda je mnogo bolje
provući dugu tanku ruku kroz svoje grlo
i lice ispod maske ukrasti, vrlo vješto
uvući tad ga ú se i onda neprimjetno
izići s njim na izlaz za nuždu