Svaku se večer svučem i legnem posve nag
u postelju i ne mogu zaspat, gledam
nekakav program koji uspava me, i zatim
prenem se i na isto mjesto se opet vratim,
a čini mi se kao da nije isto, predam
onom se koji bolji od mene je i trag
bolji će ostaviti, za tobom pođem, ruku
pružim na tvoje mjesto, vratim se kao gubav
i leprozan i hivom zaražen, nađem praznu
dionicu u onoj postelji gdje je ljubav
bila gnoj, gdje smo mogli posadit sve, za kaznu
ujutro odjenem se i prenem prema zvuku
imena tvoga, skuham kavu i zatim sjednem
za stol i postojati i ne htjednem i htjednem.
Zbirka pjesama “Nebo za duga rastajanja”, Naklada Bošković, 2020.