Rukopis môra nečitak skriva stare
stihove koje Neptun u gluhoj špilji čita
ljubavnicama svojim osijedjelim i tužnim
pomalo, vjetar puše sad s Naksa a sad s Krita,
masline, slane gorke karàmele mornare
podsjećaju na mladost, na lađama se nužnim
prevozi dio tijela Zeusova a drugi
čeka u stijeni, konji znoje se i mladići
na njima, skrivajući najnovije izdanje
Platona ispod sedla, dani su opet dugi
i povijest ima nekih izgleda, čak i znanje
korisnije je, s vijencem od peršina, gle, ići
može se putem koji do glavnog vodi trga
a zatim nigdje dalje, riba je opet skupa,
a vino s Rodosa je naciklo, kao rebra,
svi vjeruju u jednog, a jedan, šapće glupa
hetera, kô ni jedan! za nešto malo srebra
možete kupit lijepu škrpinu, krupnih škrga,
i pojesti je sa mnom za istim ovim stolom
za kojim Ptolomej je listovima salate
šopao kornjaču, i zecu pružajući
po koji manji list.