Umjesto plana grada uzeti krojni arak
neophodno je (sličnost nesumnjiva je), noge
pretvoriti u škare, s unutrašnje ih strane
nabrusiti da bedra zasjaju, strastven žmarak
da osjetimo, šetnje čekaju na nas mnoge,
sve prema središtu nas vodi, sve svoje dane
trošimo u tom hodu; tko god nam na tom putu
dođe u susret treba presjeći ga na dvoje
u skladu s predviđenim uzorkom, treba pazit,
preciznost tu se traži vrhunska (onaj tko je
smislio arak na to računao je), gazit
po određenoj crti potrebno je, minutu
svaku iskoristiti do kraja, svaki vedar
trenutak, jer su kiše opasne, rđa počne
hvatati noge, teško sjeći je, i koracat
teško je: ako ipak stigne nas pljusak, s bočne
okrenuti se valja strane; i sladoledar
opasan je i bolje zaobić’ ga je, bacat
ustranu pogled, ali najviše ipak treba
čuvat se uzbuđenja: ništa nepredviđeno
između nogu nam se ne smije tu ispriječit’