Odlazi ljeto nalik na neku vrlo lijepu
misao što bi mogla na kraju biti stih,
a pobjegne, ta drska zvjerčica, riječi traže
rješenje neko slično, a ne nađu ga, slijepu
ulicu nađu, usku, smrdljivu, čak i draže
to im je; kad svi viču bolje je biti tih,
a kada svi su tihi, još tiši; lišće metem
kao da metem svoje protekle dane, ljeto
odlazi kao lijepa misao što se zatim
preobrazi u tužnu, od nekih od njih spletem
ležaj, kad odem za njom da ponovo se vratim
i legnem poput lista pod stablo svog života
stihove buncajući, i nije me sramota.
Zbirka pjesama “Nebo za duga rastajanja”, Naklada Bošković, 2020.