(Sonet za telefoniranje)
Jedan po jedan prijatelji tonu
u tamu telefona, katkad šušnu
nastojeći u školjku prijeći ušnu
ponašajuć’ se nalik onom slonu
koji u radnju (znanu radnju onu)
pođe u kupnju rastrošnu i zdušnu,
neki do srca stignu pa ga kušnu
tako da noge od toga ti klonu;
jedan po jedan tonu prijatelji,
za splav se svoga glasa, splav Meduze,
držeći nasred uzburkanog mora
(koje je njima kopno), krupne suze
padnu na bubnjić, sad je prava hora
da okušaju moć razbijatelji.