U mome mesu oduvijek se biju
bubanj i harfa (anđeo i stan)
i premda nisam čist ja nisam blatan,
zrake me sunca kao voda miju;
i kada nisam smiješan svi se smiju
koraku mojem, je li kavez zlatan
dovoljan onom (već ga livci liju)
što već je stoput sam od sebe hvatan?
Na vrhu svake kosti gori baklja
izokrenuta, sveta anatema,
pepeo pada povrh zemne peke
i žeravica, blaga nježna krema,
uda mi maže, slamčica me škaklja,
al’ ja ću ipak po njoj preko rijeke…