Maksim Gorki — Pjesma o burevjesniku — Tekst

Maksim GorkiPjesma o burevjesniku

Broj otvaranja: 1156

Nad bijelom pučinom mora, gle! oblake vjetar skuplja. Izmed oblaka i mora gordo lebdi vjesnik bure; nalik je na crnu munju.
Sad dotiče krilom vale, sad se diže u oblake. Klikće on, i čuju radost oblaci u glasu ptice.
Njegov kliktaj — žudi buru! Snagu gnjeva, plamen strasti, silnu vjeru u pobjedu — to oblaci u njem čuju.
Galebi pred burom stenju, vrpolje se ponad mora; na njegovo dno su spremni sakriti svoj strah od bure.
I kokoške morske stenju. Kokoškama nije dano uživat u slasti borbe — kokoške se plaše groma.
Glupi pingvin plaho krije tusto tijelo među stijene... Samo gordi vjesnik bure lebdi slobodno i smjelo nad bijelim od pjene morem.
Spuštaju se sve to niže mračni oblaci nad more, šumno propinju se vali, htjeli bi u sùsret gromu.
Grmi grom. U pjenu gnjeva ogrnuti stenju vali u ljutitoj svađi s vjetrom. Ali gledaj: vjetar hvata jato valova u čvrsti svoj zagrljaj pa ih baca silnom snagom o te stijene, razbijajuć, prepun mržnje, u mlazove i prah bijeli te gromade od smaragda.
Klikćuć lebdi vjesnik bure: nalik je na crnu munju. Buši oblake ko strijela i u letu krilom skida sa valovâ bijelu pjenu.
Gle! on juri kao demon, gordi, crni demon bure, sad se smije, sada plače... On se oblacima smije smijehom prezira i ruga, i od radosti on plače!
Već odavna on u gnjevu groma jasno čuje umor. Zna on dobro: ne će moći oblaci da skriju sunce, zna on dobro: ne će moći...
Tutnji grom i urla vjetar, a plamenom plavim plamti jato oblaka nad morem. More hvata strijele munja pa ih na pučini gasi. Ko ognjene ljute zmije vijugaju se po moru ti odrazi jarkih munja i nestaju tu u vodi.
— Bura! Sad će grunut bura!
To odvažni vjesnik bure gordo lebdi izmed munja, ponad mora, koje bjesni. Prorok pobjede to klikće:
— Buro, udari što jače!

1901.

Preveo Dobriša Cesarić




Powered by VegCook.net

© 2006-2019 cuspajz.com