Vrti, vrti se ovo vrijeme oko svog zrelog sjemena,
vrti se žuto sunce oko golih ptica, oko straha.
Jedan se čovjek odriče svog lica i viče:
dajte mi kovčeg za ovaj teški san, koji nosim,
dajte mi plašt za ovo tijelo u plamenu.
Otišli su svi znameni, da nađu druga čela,
bez svog znaka idem, vrti se klatno vriska.
Pođoh da tražim okus ovog nebeskog svoda,
nađoh jednu iglu koja se vrti kao čigra.
Sa stabla male trske odlaze naši glasovi,
moram se prignuti pod prag, gdje leže ljesovi,
tražim, tražim, ovdje se vrti sunce kao plod,
u nezrelom zidu sobe visi jedna sjena,
još uvijek vidim, trpko će dozrjeti ovaj tren,
jer čaša se razbija o svoj vlastiti rub od bola,
vrti se, sve brže se vrti um u svojoj školjci kamena,
o sada treba ući kroz ova vrata od plamena.