Marko Perković ThompsonBosna
Pjesmo moja, pjevat' ću te tamo
tamo gdje je naša loza počela
staroj majci kolijevci Hrvata
gdje se naša povijest krvlju pisala
Istina o Bosni kroz kanjone teče
i mnoge njene tajne kriju stoljeća
od davnina na nju svak' juriša
k'o da nije dosta snjegova i kiša
Sa svih strana svijeta
dolazile tvrde sile mraka
k'o da narod tamo gine iz meraka
jučer svetinja, danas raspeta
Bosna ponosna, ranjena
Tamo gdje sunce putuje
vjetar nosi glas, Bosna zove nas
tamo gdje sunce putuje
tu me čekaj ti stara ljubavi
Kreni preko planina
starom stazom djedova
Bosna će ti reći sve
odakle nam prezime
Gledaj lijepu Lašvansku dolinu
uvijek su je naša zvona budila
zlatna polja, našu Posavinu
grobovi su puni njenih sinova
Sa svih strana svijeta
dolazile tvrde sile mraka
k'o da narod tamo gine iz meraka
jučer svetinja, danas raspeta
Bosna ponosna, ranjena
Dala Bosna Tomislava kralja
prvog kralja od loze Hrvata
a kraljica dobra bješe Katarina
u narodu zbog nje nosi se crnina
Sred Duvanjskog polja široka i ravna
pisala se tamo naša povijest slavna
kada Bosni pogledaš u lice
u suzi joj vidiš drinske mučenice
Čuvali te, Bosno, usamljeni vuci
slavio ih narod, zvali se hajduci
a Srebrenu Bosnu sačuvaše vjerom
franjevačka braća i dušom i tijelom
Bosno moja, čija li si sada
boli li te danas više nego prije
tko to misli da te ima, da sa tobom vlada
njega povijest ništa naučila nije
Jučer svetinja, danas raspeta
Bosna ponosna, ranjena