Marko Perković ThompsonDevedeset neke
Zašto gledamo opet u dvije čaše
brate, ne pitaj
jedna budi mi nadu
druga neki lažan osjećaj
A ona čeka već dugo
još je lijepa kao nekada
i moli Boga da budem
onaj čovjek za kog se udala
Ej, začarana tugo
ej, koliko još dugo
Često suza krene kada zapjevam
pa stare uspomene spoje noć i dan
nije znala da će tako
odnijeti me divlje rijeke
ja se, brate, nisam mak'o
iz devedeset neke, devedeset neke
Nije srce od papira
ni od leda, ni od kamena
nije ljudima sat u grudima
Ono kuca za ljubav, za jednu ženu
i za jedan dom, pričam ti o tom
da nije život šaka jada
nije uvijek k'o balada
Ej, začarana tugo
ej, koliko još dugo
Sve su pobjede moje u sjaju zastave
a ova borba u meni bitka je za tebe
još mi živo srce bije, voljena, zagrli me
Nije znala da će tako
odnijeti me divlje rijeke
ja se, brate, nisam mak'o
iz devedeset neke